Izbornik
hžizložbanaslov

Hrvatska žena Petrinja ponovno oživjela izložbu „Uskrsna svjetlost“ – ove godine s podnaslovom „Uskrsnuće Petrinje“

PETRINJA – U utorak u Velikom tjednu uoči Uskrsa, članice Udruge Hrvatska žena Petrinja tradicionalno otvaraju svoja srca i stare škrinje svojih baka iz kojih vade pomno čuvane uspomene, predstavljajući ih javnosti izložbom „Uskrsna svjetlost“. Ova izložba koju već desetljećima organiziraju u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Hrvatski dom Petrinja, svaki put ima drugu temu, drugu poveznicu između vjerske i pučke tradicije. U fokusu ovogodišnje izložbe naslovljene „Uskrsna svjetlost – uskrsnuće Petrinje“ stari su hrvatski običaji vezani uz uskrsni blagoslov hrane, a sama tema uskrsnuća, simbolički je, kao pobjeda nad stradanjem i smrti, povezana s ponovnim podizanjem, „uskrsnućem“ potresom ranjene i razorene Petrinje.

„Uskrsna svjetlost je jedna tradicionalna izložba koju održavamo već punih 30 godina. Dakle, naziv izložbe je „Uskrsna svjetlost“, ali podnaslov svake godine mijenjamo i uvijek bude nešto drugo. Ove godine smo stavili „Uskrsnuće Petrinje“, iz razloga što od potresa nismo imali izložbe i sve nas je nekako emotivno vodilo da to uklopimo u ovogodišnju izložbu“, objasnila je Marija Dujnić, predsjednica Udruge „Hrvatska žena“ Petrinja.

Dio izložbe posvećen Petrinji koju njezini žilavi, tvrdoglavi i uporni stanovnici, strpljivo, ciglu po ciglu, ponovno dižu iz potresnih razvalina, članice Hrvatske žene postavile su u suradnji s Ivom Komlinović i Antunom Petračićem -Totom, dvoje „Dugovolaca“, kako stari Petrinjci nazivaju stanovnike Duge ulice.

„Uz nas, kao Udrugu Hrvatska žena koja prigodno izlaže košare s hranom kakve se pripremaju za uskrsni blagoslov, izložbi se pridružio i gospodin Antun Petračić Toto sa svojim eksponatima koje on ima i koji ga emotivno vežu za Petrinju. To su sve nekakvi ostaci Petrinje iz potresa i nakon potresa, koji puno znače, emotivno puno vrijede i podsjećaju na dane koji su bili tužni i zbog kojih su mnogi Petrinjci morali napustiti svoje ognjište i otići. S nama je i naša draga prijateljica Iva Komlinović koja je vrijednim rukama skupljala cigle porušenih petrinjskih zgrada. Od svake te porušene zgrade, uzela je po jednu ciglu i obilježila ju fotografijom, da se vidi kakva je to zgrada nekad bila. To je ipak jedno veliko značenje koje ostaje za povijest.  Sve smo to nekako uklopili i povezali s ovim vremenom uskrsnuća“, rekla je Dujnić.

Do potresa, izložbu „Uskrsna svjetlost“, članice Hrvatske žene održavale su u galeriji „Krsto Hegedušić“. Kako se taj prostor još uvijek obnavlja, ovogodišnja izložba postavljena je u galeriji „12. domobranske pukovnije Petrinja“ u prostoru Udruge ratni veterani – veterani Domovinskog rata Grada Petrinje. Na otvaranju izložbe koje su pratili brojni zainteresirani Petrinjci, Marija Dujnić, predsjednica „Hrvatske žene“ Petrinja, podsjetila je na tradiciju i značenje uskrsnog blagoslova hrane.

„Isusovo uskrsnuće na nebo temelj je kršćanske vjere. Uskrs najvažniji kršćanski blagdan. Uskrsni blagoslov hrane stari je hrvatski običaj. Isus je svojim uskrsnućem preobrazio svakog čovjeka i svojim spasenjem prožeo cijeli svijet i sve stvoreno. Snaga i blagoslov Krista uskrsloga očituje se u hrani koju blagujemo upravo toga dana, kada na poseban način slavimo Kristovu pobjedu nad smrću. Nije slučajno da se jelo blagoslivlja na poseban način o Uskrsu. Kao prvo, kršćani redovno blagoslivljaju Boga prije svakog obroka, zahvaljujući mu za darove koji su mu udijeljeni. Kada je uskrsni obrok u pitanju, razumljivo je da on ima i posebno značenje, jer dolazi nakon korizmenog vremena, odnosno posta. Budući da je taj obrok bolji i obilniji, tim je čovjek više zahvalan i zahvaljuje Bogu za hranu koju može svečano i u radosti blagovati.“

„Blagoslov jela i košara za Uskrs je običaj koji u Hrvatskoj postoji stoljećima“, napomenula je Dujnić.

„Blagoslovljena hrana prvo je jelo koje na Uskrs svi u obitelji moraju blagovati. U našoj župi, vjernici u velikom broju i vrlo rado donose hranu na jutarnji uskrsni blagoslov. Zasigurno je to prigoda da svećenik podsjeti svoje vjernike kako je izuzetno lijepo da osjećaju potrebu da se blagoslovi prvi uskrsni obrok. Zahvaljujemo Bogu za hranu koju smo donijeli. Zahvaljujemo mu za sve njegove darove… Hranu koju smo donijeli već je sveta, već je blagoslovljena jer je od Boga. Međutim, mi Boga hvalimo radi njegove svetosti, radi toga što na tu hranu udjeljuje zajedno sa svim darovima. To je središnje i temeljno značenje uskrsnog blagoslova i svakog blagoslova općenito“, rekla je među ostalim Dujnić.

Svoj obol izložbi „Uskrsna svjetlost – uskrsnuće Petrinje“, dala je i Iva Komlinović. Njezin eksponat nosi naziv „Petrinja – samo ranjena, nikad slomljena!“

„Petrinjci, sami po sebi, dosta su uporni, tvrdoglavi, neslomljivi, neustrašivi. Mnogo je toga zadesilo ovaj mali grad, ali jednostavno, nismo se predali. Nije nas slomila pijavica koja je 1982. poharala Petrinju. Ostali smo tu! Ratne 1991. smo izbjegli, ali smo se opet vratili! I potresne 2020. ostali smo tu! Obično kažu „bapske priče“ da se moraju desit neka tri zla, tako da evo, tri su se desila i nadam se da će sad Petrinja poslije svega,doživjeti nekakav procvat i da će biti još ljepša nego što je bila“, rekla je Komlinović na otvaranju izložbe.

Otkrila je i kako je došla na ideju da, nakon potresa, sačuva uspomenu na građevine uništene potresom: „Kako sam sama kreativna, volim uređivati vrt, htjela sam imati uspomenu na Petrinju kakva je bila i neku novu koja će izrasti. Odlučila sam od starih, srušenih građevina Petrinje uzeti po jednu ciglu i napraviti nekakav, nazovimo „spomen“. Kako bih sve te cigle oformila u nekakvu priču, logično mi je bilo da to bude u obliku stucke, pošto je stucka simbol Petrinje. Onda sam sve te cigle zalijepila na zid i na svaku nalijepila fotografiju građevine kojoj je pripadala. Znači svaka cigla je točno od one kuće, odnosno zgrade koja je na slici, tako da sve ima smisla. Nisu to sad neke cigle skupljene od kojekuda, nego baš svaka cigla ima svoju priču. Kako bi sačuvali srce našeg grada, nastao je ovaj spomen posvećen neslomljivom gradu i duhu njegovih stanovnika“, rekla je Komlinović.

Ciglicama na svom spomen zidu, sačuvala je sjećanje na brojne petrinjske građevine, poput zgrada Državnog arhiva, Srednje škole, Robne kuće „Petrinjka“, Gradske vijećnice, starog kina, Turističke zajednice, stare tvornice „Gavrilović“, Suda, Hrvatskog doma, galerije „Krsto Hegedušić“, starih trgovačkih radnji, ali i brojnih obiteljskih kuća koja su se našle na udaru razornog potresa. Kako na izložbu nije mogla prenijeti konstrukciju koja je zalijepljena na zid, Iva je velikim plakatom pokazala kako njezina instalacija izgleda.

„Koga zanima kako ta instalacija uživo izgleda, može slobodno doći u Dugu ulicu 34a i vidjeti taj „ciglasti spomenik“ u obliku petrinjske stucke kao jedan mali spomen gradu Petrinji“, poručila je. Svoj kutak na ovoj izložbi dobile su i memorabilije koje je sakupio Antun Petračić – Toto, legendarni petrinjski novinar, koji svaki kutak Petrinje poznaje u dušu.

„Ja sam stari Petrinjac, rođen u Petrinji u kojoj sam, osim onih godinu i pol služenja JNA i u vrijeme progonstva, čitav život živio, radio, stvarao obitelj. Još iz 1997. godine, kad se prekrivala župna crkva sv. Lovre, koja je u ratu bila minirana i srušena, imao sam par crepova iz te prve „šarže“ koje sam sačuvao za uspomenu. To je stajalo na jednom mom zidu. I onda u ponedjeljak i utorak, 28. i 29. prosinca 2020. godine tzv. petrinjski podzemni rascjep svojim silovitim, iznenadnim dubinskim „tsunamijima“ izazvao je najveću prirodnu katastrofu u povijesti Petrinje i Banovine. Iako se znalo za potrese i iz 1909. i 1910. godine – na što sam podsjetio i ovdje na izložbi – nikada nije bio takav katastrofalni. Nakon potresa koji se dogodio dan ranije, upravo u utorak, pred onaj najstrašniji od 6,2 po Richteru, ja sam crepove sa sv. Lovre skinuo sa zida da ih negdje sklonim i sačuvam. Upravo pri slaganju tih crepova me potres i zatekao. Zid na kojem su stajali s ostalom grnčarijom se u 12 i 19 srušio. Pomislio sam, možda je to neki „znak odozgora“, jer da je to ostalo na zidu, sve bi nestalo. U danima i tjednima koji su slijedili, kad se situacija malo smirila, počelo je rušenje kuća, zgrada i svega ostalog i odlučio sam da ću sebi sačuvati nešto od tih starih kuća. Tako sam počeo skupljati, ali sam  nekako zamislio da to što skupljam bude od „glave“, znači pokrovi zgrada, kuća i svega mogućeg. Odlučio sam da ću sačuvati njihove crepove, kaplaje i pokoju ciglu. Tako je to počelo. Sad već imam, ne znam ni sam, sigurno više od 30-ak tih uzoraka sa svih mogućih, uglavnom javnih zgrada – Suda, Doma kulture, galerije, Doma zdravlja…“, ispričao je Toto.

Uz uzorke crijepa sa starih, srušenih građevina, prikupio je Toto i primjerke iz obnove. Osim uzoraka klasičnih glinenih pokrova, ima u njegovoj zbirci i dijelova novih limenih krovišta, čak i betonskog crijepa izrađenog u Mađarskoj, kojim su pokriveni objekti u dva županijska naselja „Petrinia“, sagrađena podno Nove bolnice i u Malinovoj ulici. S krovnih visina, u svojoj se potrazi spustio i na zemlju, pa i ispod njene površine. Skupio je tako i primjerke granitnih kocki iz parka, ali i novih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi nedavno postavljenih u Dugoj ulici. „Znači, obnova i u zraku i u podzemlju, odakle je i došlo sve to zlo, ta katastrofa koja nas je zadesila“, kaže Toto. Najnovija akvizicija u njegovoj zbirci, koja je također našla mjesto na ovoj izložbi, crijep je s krova stare Prve osnovne škole koju je nekad i sam pohađao. Iako su ga ponekad isprva gledali u čudu, kaže kako su mu voditelji gradilišta i radnici na kraju uvijek izlazili u susret, dajući mu suvenir za njegovu zbirku. „Ja sam uvijek pristojno pitao, nikad ništa nisam uzeo bez pitanja“, rekao je Toto, otkrivši i kakvu je sudbinu namijenio svojoj zbirci.

„I na ovom današnjem otvorenju izložbe, pitali su me što s tim eksponatima, s tim izlošcima. Ja sam rekao, neka to bude za budući muzej. Imam dvoje unuka, moju Ledu, 6 godina i Andriju, 11 godina. Kad odrastu, oni će to isto čuvati. Valjda neće i oni ostariti dok dobijemo petrinjski muzej. Ako oni baš neće moći čuvati, onda sam  rekao i našoj gradonačelnici prilikom otvorenja, zadužujemo nju ili gradsku vlast za budući muzej. Mi ćemo to ustupiti besplatno, neka  stoji ta grnčarija, odnosno krovni pokrov. Ja sam se usmjerio upravo na to kao simbol „pokrivanja“ glave, čuvanja glave i života. Kao što sam napisao i u tekstu „Kroz život do uskrsnuća!“ za katalog ove izložbe, poslije straha, klonuća, očaja, beznađa, nesreća, nepogoda, katastrofa, dolaze preporod, polet, volja, želja, ushit, zanos. Iz potištenosti, bezvolje, tjeskobe, izlaze preporođeni, prekaljeni ljudi. A niče i stari grad novog izgleda. Takvi su Petrinja i njeni Petrinjci“, poručio je Toto.

Izložbu koja je organizirana pod pokroviteljstvom Grada Petrinje, otvorila je gradonačelnica Magdalena Komes.

„Stvarno mogu reći da mi je jako drago vidjeti ovako puno poznatih lica, najviše iz kulturnog života. Možemo zaključiti da kultura u Petrinji nastavlja živjeti, da nije umrla usprkos svim ovim okolnostima koje su nas u prethodnom razdoblju zadesile. I stvarno, kad gledamo najveći kršćanski blagdan Uskrs koji je pred nama, u puno segmenata ga možemo povezati s našim ranjenim gradom. Dakle, ponavlja se kroz povijest to ranjavanje, ta žrtva i svaki put, kao što je i Iva rekla, naš otporni, neustrašivi, tvrdoglavi petrinjski narod se ne da i svaki put zapravo ponovno zaživimo i preživimo i nastavljamo život, ali isto tako i kulturu. Nadam se da će i Hrvatska žena, ali i naše Lire i sve ove udruge prisutne ovdje, naći mlađe generacije koje će nastaviti kontinuitet čuvanja naše bogate kulture baštine. To vam od sveg srca želim. To je nešto što baštini svaki narod, a mi smo baštinom bogat narod i nadam se da će se priključiti i mlade snage da nastave vašu tradiciju“, kazala je Komes otvarajući izložbu.

Nadu da će im se pridružiti nove članice, izrazila je i predsjednica „Hrvatske žene“ Petrinja, Marija Dujnić: „Hvala svim mojim članicama Udruge Hrvatska žena Petrinja, koje uz sve teškoće vremena u kojem živimo, još uvijek ustraju u očuvanju i postojanju naše baštine. Biti član Udruge Hrvatska žena je čast svakoj ženi kojoj je stalo da se petrinjska baština očuva i živi još stoljećima. Nismo baš svi mladi, ali ima nas koji ćemo ipak povući mlade i nadamo se da nije kasno da nam se pridruže mlade Petrinjke. Iskoristit ću ovu priliku da ih pozovem da se uključe i nastave kako bi ova Udruga još živjela. Mislim da bi to bilo lijepo. Ovo je jedna velika tradicija. Čovjek samo mora imati volju, snaga će doći sama po sebi. Mi stvarno želimo pomladak, želimo da nam se mladi pridruže, da se ipak održi ta tradicija, jer Hrvatska žena je najstarija udruga koja u Hrvatskoj postoji još od 1921. godine.“

Dujnić je na kraju zahvalila svima koji su članicama Hrvatske žene pomogli u organizaciji izložbe: POU Hrvatski dom, Ivi Komlinović i Antunu Petračiću kao suorganizatorima, Ani Lipovac, članici Udruge „Hrvatska žena“ koja je pripremila katalog izložbe, Gradu Petrinji na pokroviteljstvu te Udruzi ratnih veterana – veterana Domovinskog rata Grada Petrinje na ustupljenom galerijskom prostoru. Posebnu zahvalu uputila je svojoj prethodnici Miri Bešlić, koja je 1990. godine bila jedna od obnoviteljica rada Hrvatske žene u Petrinji i njezina dugogodišnja predsjednica.

„Dosadašnjoj predsjednici i osnivačici Udruge Hrvatska žena Petrinja, gospođi Miri Bešlić koja nas je vodila kroz sve ove godine, od srca hvala u ime svih nas. Gospođa Mira Bešlić morala je nakon potresa otići iz Petrinje zbog okolnosti koje su vam svima poznate. Dužnost sam preuzela ja, evo da znate iz kojeg razloga – samo da se Hrvatska žena ne ugasi, jer to bi bila velika šteta, upravo radi naše velike tradicije. Gospođi Miri još jednom hvala i neka dragi Bog čuva i nju i njezinu obitelj tamo gdje sada žive“, poručila je Marija Dujnić, predsjednica Hrvatske žene Petrinja od studenog 2023.godine.

Otvorenje izložbe svojim su nastupom uveličale članice Pjevačkog zbora Lira, pod vodstvom Luane Komlinović. Stare petrinjske pjesme, rado su s njima zapjevali i posjetitelji izložbe.

U galeriji „12. domobranske pukovnije Petrinja“, u prostoru Udruge ratni veterani – veterani Domovinskog rata Grada Petrinje, izložba ostaje otvorena do 1. travnja ove godine.

Slađana Marković

Slađana Marković

Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.

NAJNOVIJE VIJESTI

X